Kazan, grad tisućljetne tradicije, glavni grad ruske repubilke Tatarstana, grad s preko milijun stanovnika na lijevoj obali rijeke Volge, koji se nalazi otprilike 800 kilometara istočno od Moskve, je poprište 54. prvenstva Europe za kadete i juniore. Čelnici ETTU-a su uvjeravali sve članice europske stolnoteniske federacije da će ovo prvenstvo biti najbolje organizirano prvenstvo do sada, a glavni argumenti su bili da će ovo prvenstvo biti generalna proba za ljetnu Univerzijadu 2013. godine, te vrlo brzo rastuća privreda te ruske repubilke koja posljednjih godina doživljava procvat zahvaljujući eksploataciji nafte i plina. Dakle, priča o dalekom Tatarstanu je bila idilična, a stvarnost......
Čim smo sletjeli avionom iz Moskve na kazanski aerodrom, dočekalo nas je iznenađenje.... zagrebački Pleso je za taj aerodrom u najmanju ruku Heatrow. Eskadrila komaraca nas je u prvim minutama po slijetanju podsjetila na narod koji obitava ovim prostorima više od tisuću godina, na Tatare. Naime, ovako velike i agresivne komarce dugo nismo vidjeli, tako da smo imali zaista pravu najezdu tatarstanskih komaraca na sve otkrivene dijelove našeg tijela. Autobus koji nas je vozio od aerodroma do Univerzijadskog sela je bio nešto novije proizvodnje od onoga iz kultnog filma jugoslavenske kinematografije"Tko to tamo peva", dok je selo na nas ostavilo zaista lijepi dojam, ali samo do trenutka dok nismo ušli u sobe koje su veličine studentskih soba u zagrebačkim studenstkim domovima. Kada smo ušli u sobe, razveselili smo se vidjevši klima uređaje, što je svakako bila dobra vijest s obzirom da se živa na termometru u Kazanu tijekom srpnja rijetko spušta ispod 30 C, ali nakon dobre vijesti, odmah je došla i loša...... klima uređaji ne rade, odnosno rade ali ne rashlađuju. Izvanredan učinak, naravno izvanredno loš, imalo je saznanje da u sobama nemamo tople vode (istini za volju, topla voda je došla nakon dva dana, ali samo u određenim sobama u određeno vrijeme) a za osobnu oralnu higijenu smo primorani koristiti kupljenu vodu iz dućana, jer voda iz pipe je izuzetno neugodnog mirisa. Na putu od dvorane do hotela imali smo priliku upoznati ulice Kazana. Sve zgrade u Kazanu su u starom komunističkom stilu, stilu koji nisu napustile i nove građevine, na cestama i dalje prevladava dobra, stara Lada, a ukoliko se želimo sporazumjeti s nekim stanovnikom Kazana moramo imati zavidnu vještinu pantomime. A hrana ? S obzirom na kvalitetu hrane koja nas je dočekala ovdje u organiziranoj prehrani na prvenstvu, potpisniku ovih redaka preostaju samo dvije solucije..... ili će konačno skinuti koji kilogram ili će u potpunosti upoznati meni iz obližnje pizzerije.
Na kraju što drugo reći za Kazan, osim da parafraziramo legendarnog Borata : Welcome to Tatarstan.