Povodom dolaska olimpijskog pobjednika iz Atene Ryue Seung Mina u Dr.Časl te prvog nastupa kluba u Ligi prvaka i Srednjeeuropskoj ligi porazgovarali smo sa alfom i omegom kluba, dr.sci. Martin Tino Časlom.
Doveli ste olimpijskog pobjednika iz Atene Ryu Seung Mina, dva vrlo potentna mlada igrača Tomislava Kolareka i Luku Fučeca, a zadržali ste Tan Ruiwua i Zeng Jia, dakle sastavili ste izuzetno kvalitetnu ekipu. Ambicije u sljedećoj sezoni?
U prvoj sezoni bio je cilj osvojiti naslov i smjeniti dotadašnje “vječne” prvake. U upravo završenoj sezoni cilj je bio obraniti naslov, a isto tako i krenuti sa ženskim sastavom. U sljedećoj sezoni imamo nekoliko ciljeva: u prvom redu po treći put zaredom osvojiti naslov državnih prvaka, što vjerujem da ne bi smio biti veći problem s obzirom na sastave naše ekipe i naših konkurenata. Zatim je tu važan iskorak u inozemstvu - Liga prvaka i Srednjeeuropska liga.
To nam je izuzetno važno, s obzirom da “živimo” od sponzora jer Zagrebački stolnoteniski savez čini sve kako bi nas onemogućio - ne poštujući vlastite kriterije za sufinanciranje klubova. Dovoljno je reći da klubovi koji ne igraju prvu hrvatsku ligu dobivaju veća financijska sredstva od nas. A mi smo drugi put za redom seniorski prvaci, naše juniorke su također državne prvakinje. U sastavu imamo seniorskog viceprvaka i juniorskog prvaka, seniorsku i juniorsku viceprvakinju, kadetsku prvakinju, prvakinju u kadetskim parovima i viceprvakinje u juniorskim parovima te brončane u seniorskim parovima u muškoj i ženskoj konkurenciji. A prema odluci Izvršnog odbora ZSTS-a mi smo nekategorizirani klub, nemamo pravo niti na jednog trenera, dok naši konkurenti imaju po dva ili tri plaćena trenera, a za domaća natjecanja dobivaju pet puta veća sredstva od nas. Dakle, dok to nadležna tijela pravne države ne isprave, moramo se sami financirati. I zato je naglasak na europskim natjecanjima.
U Superligi bismo trebali biti drugi nositelji (iza Niederoestereicha sa Schlagerom, Chenom, Habesonom i Fegerleom) i očekujem da ćemo igrati završnicu s Austrijancima. Kako mi je osobiti užitak rušiti dugoljetne tradicije, ove će godine to biti ispitivanje “terena” za sljedeću sezonu. Naime, Niederoestereich je 13 godina uzastopni prvak Superlige i iduće sezone ga mislimo smijeniti. Ove još ne. Ali će sigurno ljubiteljima pingića u travnju biti užitak pratiti naš meč s njima.
U Ligi prvaka smo debitanti i za početak nas je dopala najjača skupina. Odmah po izvlačenju ja sam je nazvao “skupinom smrti” i svi su ostali sudionici i novinari odmah prihvatili to ime. Dakle, prvo ime su Francuzi, Chartres; ovogodišnji osvajač ETTU kupa s Gao Ningom, Par Gerrelom i Damien Eloiom, a još su se pojačali s Robertom Gardosom - treće rangirani su klub Europe. Drugi klub u skipini je Saarbruecken sa Stegerom, Tokićem i Monteirom, a kao “najslabiji” u skupini su peterostruki osvajači Lige prvaka Belgijanci iz Charleroisa s Wangom (koji je u polufinalu ove godine glatko dobio Ovtcharovava 3:0 i izgubio od Samsonova 2:3 i stalni je sparing partner kineske A-reprezentacije), J.M. Saiveom i Kinezom s ukrajinskom putovnicom, Kou Leiom, koji im je pristupio iz španjolskog prvaka Borgesa. To je skupina u kojoj svatko može dobiti svakoga. Za nas je najvažnije u kojem ćemo sastavu igrati naše utakmice. Kad bi bilo moguće da na sve mečeve dođe Ryu, onda bih bio toliko slobodan da se nadam pobjedi u polufinalu protiv Gazproma, jer Ryuu “leži” Samsonov. No, s obzirom na veliku neusklađenost kalendara ITTF-a i ETTU-a (u vrijeme utakmica Lige prvaka igra se prvenstvo Azije i korejsko državno prvenstvo!) bit će vrlo teško dovesti Ryua. Meni je najvažnije da bude na našim mečevima u Zagrebu, kako bih uspio napuniti dvoranu i vratiti stolni tenis u hrvatske medije. Danas se o pingiću može čuti ili pročitati vrlo rijetko, dok o nogometu u svakoj seoskoj ligi imate stranice i stranice. Ryu će sigurno igrati prva dva susreta u Zagrebu te trenirati s našom reprezentacijom u okviru priprema za Europsko prvenstvo u Gdanjsku. Inače, utakmice u Zagrebu igrat će se petkom u 19 sati u dvorani OŠ Kreativan razvoj u Dedićima i to 16. rujna sa Charloisom, 30. rujna sa Saarbrueckenom i 18. studenog sa Chartresom. S obzirom na ograničeni kapacitet gledališta, zainteresirani će se morati na vrijeme pobrinuti za ulaznicu.
Da imate jakog igrača na „trici“, definitivno biste mogli kandidirati za prvaka Europe. S obzirom na Vaš stolnoteniski put, gdje još uvijek niste učinili korak nazad, da li za sljedeću sezonu planirate napraviti i korak naprijed, upustiti se u borbu za prvaka Europe?
Mi bismo već ove godine imali strašnu ekipu s Tanom na trojci da nam je ZSTS dao naša sredstva. Ovako smo morali smanjiti budžet jer dio sredstvava za igrače moram dati trenerima i potrošiti na putovanja i kotizacije. Kako nam sponzori polako dolaze iz inozemstva, nadam se da ćemo uspjeti zatvoriti financijsku konstrukciju za sezonu 2012./2013., a momčad koju smo planirali ove godine, uspjeti realizirati i sljedeće. Tada je moguće napasti Bolla & comp.
Imate izuzetno perspektivnu žensku ekipu na čelu s Leom Rakovac i Ivanom Tubikanec. Vaše ambicije sa ženskom ekipom?Ženska ekipa je formirana isključivo radi njih dvije. I ja sam lani prepoznao njihove velike potencijale, što su one i potvrdile osvojivši na kraju sezone 2. i 3. mesto na seniorskoj listi, 1. i 2. na juniorskoj te 1. na kadetskoj ranglisti! Uz to je Lea donijela i medalje sa svih kadetskih europskih turnira na kojima je sudjelovala. Od jeseni će one igrati 1. ligu zapad, a s njima su još Paula Markati te Sara Mikac. Izuzetno mi je drago napomenuti da su sve one odlične ili vrlo dobre učenice moje gimnazije! Od njih se očekuje da se plasiraju u hrvatsku žensku Superligu te da još više napreduju individualno i osiguraju mjesta u seniorskoj repki. Bitno je napomenuti da Lea ima 15 godina, a Ivana još nije napunila 17. Paula je u 16.-toj, a Sara u 18.-oj.
Potpredsjednik ste HSTS-a i jedan ste od najaktivnijih članova IO. Primjerice, Vi ćete biti vođa puta na seniorsko EP u Gdanjsk, a koliko sam obavješten dolazite i u Kazan na juniorsko PE. Što mislite o hrvatskom stolnom tenisu i kako ga podići na višu razinu?
U Gdanjsk vodim našu delegaciju jer je predsjednik Saveza g. Zlatko Pospiš zaključio da sam zbog svoje ambicioznosti i dosadašnjih uspjeha najpogodnija osoba za voditelja delegacije. Naime, jasno sam rekao svima pa ponavljam i ovdje: momčad koja ima Primorca, Tana, Gaćinu, Tošića, Kolareka i Juzbašića mora biti ambiciozna i ići po medalju. Naravno, o ždrijebu i zdravlju svih nazočnih ovisit će konačan rezultat, ali treba jasno potvrditi: da, idemo po medalju! Ukoliko ne uspijemo, neće se zaustaviti rotacija planeta, ali ću biti jako razočaran. Nikad nisam bio “alibi” vođa pa neću biti ni u Gdanjsku. To tražim i od igrača i trenera.
U Kazan idem u vlastitom aranžmanu i na vlastiti trošak jer Savez nema novaca, a ja želim podržati moje učenice i učenike na Prvenstvu Europe. Naime, 7 od 13 reprezentativaca moji su učenici ili su to bili. A što se tiče očekivanja, mislim da najviše šansi za zlato ima Rakovac u paru s Rumunjkom Balint. Mislim da bi se još mogli “okititi“ kojom medaljom i kadeti Zeljko i Pucar pa i juniori i juniorke. Trebat će izdržati sve te napore u srpanjskoj vručini i tko zna na kakvoj hrani.
Što se hrvatskog pingića tiče, u muškoj konkurenciji još uvijek su “stari” glavni (Primorac, Tan, Tošić, Juzbašić), ali mi je drago pratiti napredak mladih “lavova” Gaćine i Kolareka. Nakon njih prilično je velika praznina, pa onda dolaze oni koji su više obećavali kad su bili u mlađim uzrastima. Od juniora treba podržati Fučeca, Čipina i Simovića, s napomenom da su posljednja dvojica izlazno godište. Najmlađi Zeljko i Pucar su potvrda da u mladim uzrastima imamo talente i da se dobro radi. Očito je izlazak iz juniorske konkurencije i prelazak u seniore vrlo, vrlo težak.
Kod djevojaka je situacija trenutno vrlo teška: Boroš, Vaida i Tian imaju zajedno 100 godina i neće još dugo moći držati korak s konkurencijom, a Rakovac, Tubikanec i Jeger su još premlade da ih uspješno zamijene na vrhu Europe. Zato ćemo morati pričekati još koju godinu. Ja u njih vjerujem i učinit ću sve da im pomognem da uspješno “isplivaju” iz puberteta i ostanu u pingiću i završe škole. Naime, moramo znati da pingić nije financijski atraktivan sport, da zahtjeva strašno puno odricanja djece i mladih ljudi, a Zagreb je metropola u kojoj se njihovi vršnjaci zabavljaju i “tulumare” dok one treniraju svaki dan, a svaki vikend su na nekom turniru ili na putovanjima. I onda se dogodi da odlaskom iz juniorske konkurencije uglavnom “puknu”. Zato je jako dobro ovo resterećenje s domaćim turnirima, koje starta od jeseni, kako bi djeca dobila malo slobodnog vremena za sebe.
Još prije pet godina sam predložio Savezu da se osnuje nacionalni centar u Zagrebu gdje bi potencijano daroviti mladi stolnotenisači izvan Zagreba trenirali i polazili školu, s time da igraju za svoje matične klubove iz sredina iz kojih su došli. Na taj način ne bismo “krali” mlade talente manjim sredinama i sigurno bismo imali njihovu podršku u tom projektu. Nažalost, za to treba novca kojeg Savez nema pa će to morati pričekati neka sretnija vremena. Ja sam dosad pomagao koliko sam mogao. Poklonio sam Savezu i drugim klubovima gotovo 2 milijuna u iznosu školarina, ali s obzirom na sve veći i zahtjevniji program vlastitog kluba, a i probleme sa zagrebačkim savezom, to se polako privodi kraju.