Nakon teške i umalo tragične nesreće padom pod vlak koja se dogodila 25.10.2010. stolnotenisačica zagrebačkog Marathona Maja Šuman čudesno se oporavlja i vraća školi i stolnom tenisu. Trening Marathona u dvorani O.Š.Bukovac posjetio je i izbornik ženske stolnoteniske reprezentacije Neven Cegnar koji je bio ugodno iznenađen Majom i njenom željom i upornošću kojom je uspjela prevladati posljedice prometne nesreće koja joj je umalo oduzela život.
Maja se vratila u Zagreb nakon što je sanirala fizičke ozljede - frakturu baznog dijela lubanje, prijelom bedrene kosti i ozljedu tetive desnog stopala.
Majo, kako se osjećaš i kakvi su ti planovi ?
Osjećam se puno bolje i nakon što saniram ozljedu tetive stopala mogu se postupno vratiti normalnom životu i fizičkim aktivnostima. Znam da moram biti strpljiva što se tiče stolnog tenisa, pa su mi prioriteti školske obveze i zaostaci koje ću u dogovoru sa školom postupno rješavati.
Da li ti stolni tenis nedostaje ?
Jako puno i jedva čekam da se potpuno oporavim preko ljeta i krenem s treninzima kako bi druge sezone pomogla curama iz kluba.
Koji su ti planovi što se tiče stolnog tenisa ?
Moja je želja povratak stolnom tenisu i uvjerena sam da ću u tome uspjeti. Osim igranja ove godine pohađat ću i trenerski tečaj te se uključiti u rad kluba s talentiranim „Marathonkama“ kao što je Matea Hron. Maja je prebacila nekoliko loptica s izbornikom Cegnarom i klubskim trenerom Čengićem, te pokazala da nije zaboravila igrati stolni tenis, te da će se vrlo brzo vratiti treninzima i natjecanjima. Nakon igre postavili smo nekoliko pitanja izborniku Nevenu Cegnaru.
Znam da si uložio ogromnu energiju i želju u oporavak Sandre Paović i da je ona svakim danom sve bolje, nažalost, prije četiri mjeseca dogodila se teška nesreča i mladoj stolnotenisačici Marathona Maji Šuman koja je nesretno pala pod vlak, ali je čudom preživjela. Na koje sve načine možemo pomoći mladim sportašima koji stradaju da se vrate normalnom životu ?
Zaista, ta nova tragedija naše Maje, koja je u tako kratkom vremenu došla iza velike nesreće naše Sandre, duboko je potresla sve nas stolnotenisače, ali nam je svima neizmjerno drago, što je tu nezgodu uspjela preživjeti i u relativno kratkom razdoblju stala na svoje noge. S mnogo optimizma i ona sama, a i mi uz nju, gledamo na njezinu bližu i dalju budućnost. Nevjerojatno je koliko toga ružnog nam se svima u našem sportu dogodilo u prošlih 3,5 godine. Najprije teška bolest (neuronitis) naše Tamare, koja ju je praktički izbacila iz tako uspješne karijere i dovela je na rub odustajanja i prestanka bavljenja stolnim tenisom i to u trenutku kada je čvrsto zasjela na 2. mjesto svjetske rang-liste!?! Potom, nevjerojatna i tragična nesreća naše Sandre, koja ju je dovela na mali korak do fatalnog smrtnog ishoda, ali i nažalost zauvijek odvojila od stolnoteniskog sporta, te sada na kraju velika nesreća naše Maje, koja je, hvala Bogu, ipak prošla s najmanjim mogućim posljedicama, obzirom na sve okolnosti. Mislim da cijeli HSTS, a rekao bih i cijela stolnoteniska zajednica, moraju se ujediniti u nastojanju da takve osobe, njihovu silnu hrabrost i želju za oporavkom, što je moguće više promoviraju među mladima, kako bi u svakodnevnim izazovima i poteškoćama naša mladež lakše dolazila do nadahnuća i motivacije za premošćivanjem teškoća u svakodnevnom životu. S druge strane, možda bismo mogli na svakom od istaknutijih i većih stolnoteniskih događanja više se angažirati u humanitarnom smislu, kako bismo takvim osobama što više pomogli i to onda kada im je najpotrebnije. Najbolji primjer za tako nešto je Sandrina akcija „Sandra, ti to možeš“, kojom sam za Sandru u relativno kratkom vremenu, u suradnji s mnogo svojih prijatelja i bliskih suradnika, uspio osigurati 550000 eura, koje su joj bile potrebne za nastavak skupe rehabilitacije u Švicarskom centru Nottwil.
Kakav osjećaj si doživio kada si vidio Maju u dvorani za stolom ?
Vidjevši Maju u dvorani, kroz glavu mi je u kratkom vremenu prošlo mnoštvo slika i velikih emocija, koje smo svi zajedno prošli, iščekujući dobre vijesti iz Vinogradske bolnice, ali isto tako i mnoštvo emocija koje sam prolazio i u prethodne dvije nesreće s Tamarom i Sandrom.
Što možeš preporučiti Maji vezano za njezin oporavak i eventualni povratak stolnom tenisu ?
Moja kratka preporuka Maji je, da još jednom u miru pogleda film „52 minute“ i sa Sandrinim putem dobije dodatno nadahnuće da nam se vrlo brzo vrati za stolnoteniski stol. Spreman sam za njezin prvi službeni nastup, nakon spomenute nesreće, osobno sudjelovati u kreiranju programa, koji bi dodatno trebalo istaknuti i promovirati, bez obzira kada Maja bude spremna za njega. Za mene je bio nevjerojatan emotivan trenutak kada sam na treningu dobio prigodu s njom igrati nekoliko poena.
Kako ti se sviđa „radionica“ na Bukovcu ?
Tvoja radionica me podjeća na jednu malu sindikalnu dvoranu „Ina-Naftaplina“ u Gajevoj 46, koju sam koristio od 1982., pa sve do 1996. godine, kada sam se profesionalizirao u HSTS-u. U toj dvorani sam provodio sve svoje individualne treninge sa svojim igračicama tih 14 godina... Osobno se nadam da ću jednoga dana, kada dođem blizu svoje pune starosti, ponovno u jednom takvom prostoru imati prigodu raditi sa mladima.
Kada ćeš nas ponovno posjetiti ?
Spreman sam svakih 2-3 tjedna redovitije posječivati „Čenginu stolnotenisku radionicu“ i time dati svoj mali doprinos promociji vrijednog rada svog kolege Čengića, ali tim i dodatno potaknuti mlade igračice i igrače na uporan i mukotrpan dugogodišnji rad.
Renato Čengić