Na Izbornoj godišnjoj Skupštini održanoj 22. siječnja 2011. za predsjednika HSTS-a izabran je gospodin Zlatko Pospiš, dugogodišnji stolnoteniski radnik, te predstavnik Butterflya u Hrvatskoj, najpoznatije svjetske stolnoteniske tvrtke. Povodom njegova dolaska na čelo jednog od najtrofejnijih hrvatskih sportova razgovarali smo u prostorijama HSTS-a.
Bez obzira što šira stolnoteniska javnost zna tko je Zlatko Pospiš, molim Vas kažite nam riječ-dvije o sebi i ukratko opišite Vaš stolnoteniski put .
Smatram da je moja najveća prednost pred mojim prethodnicima ta, da sam došao iz male sredine, iz provincije, i jako dobro znam što muči mali klub odnosno koji su njegovi problemi. Upravo iz razloga da se pomogne prvenstveno malim klubovima, prihvatio sam dužnost predsjednika Saveza. Kao što većina ljudi iz stolnoteniskog svijeta zna, moja tvrtka je generalni zastupnik najjače i najveće stolnoteniske tvrtke koja je ujedno i sponzor HSTS-a, tvrke Butterfly. Godinama sam bio igrač, prvo u rodnoj Krapini, a kasnije i u Zagrebu, gdje sam neko vrijeme radio i kao trener. Za mene u stolnom tenisu nema nepoznanica, u njemu sam cijeli život od 0-24 sata i ništa mi nije teško učiniti za stolni tenis.
Općenito, što se tiče financiranja u sportu situacija je vrlo teška, a pogotovo se to osjeća u malim sportovima kao što je naš sport. Što Vas je ponukalo da u ovim teškim vremenima prihvatite vodeću ulogu u hrvatskom stolnom tenisu ?
Nekoliko je aspekata zbog kojih sam prihvatio čelnu poziciju Saveza u ovako teškom trenutku. Prvenstveno, svi znamo da je Savez u dugovima, te je gotovo pred stečajem, već neko vrijeme se ne zna tko je predsjednik Saveza i tko uopće vodi Savez, održavanje svih natjecanja su postala upitna i plašio sam se da bi moglo doći do potpunog raspada hrvatskog stolnog tenisa. U toj situaciji osjetio sam da je došao trenutak za podmetanje leđa i za pokušaj riješavanja problema, naravno, s ekipom ljudi za koju vjerujem da je kvalitetna i sposobna pripomoći ozdravljenju hrvatskog stolnog tenisa.
Dobili ste mandat na četiri godine. Koje su osnovne značajke Vašeg programa ?
Prvenstveno bih želio da se stolni tenis popularizira kroz medije, jer nas je medijski prostor potpuno zaobišao. Nadalje, cilj mi je pronaći generalnog sponzora Saveza, a u tom segmentu sam napravio već neke korake, jer imam dogovorene sastanke sa dvadesetak velikih tvrtki. Želio bih da se napravi preustroj liga, da se prva liga zove Superliga s eventualnim dodatkom imena generalnog sponzora Saveza.
Nakon Olipijskih Igara u Londonu 2012. godine za očekivati je da će okosnica reprezentacije, koja je dugi niz godina na svojim leđima nosila uspjehe hrvatskog stolnog tenisa, biti znatno podmlađena. Što ćete poduzeti da kroz određeno razdoblje dobijemo nasljednike Zorana Primorca i Tamare Boroš ?
Upravo je ova nova generacija mladih igrača i igračica, koja je u proteklom razdoblju postigla i za mene neočekivane vrhunske rezultate, bila jedan od glavnih razloga zbog čega sam se prihvatio ove dužnosti. Imamo izrazito talentiranu generaciju mladih igrača i igračica predvođenu Frane Tomislavom Kojićem, Filipom Čipinom, Matejom Jeger i Leom Rakovac i od te generacije mnogo očekujem u budućnosti. Međutim, s obzirom na vrlo tešku financijsku situaciju trebat će vrlo pažljivo planirati i postaviti prioritete kako bi osnovni mehanizmi Saveza mogli funkcionirati, a da ne limitiramo napredak naših nada.
Veliki broj vrhunskih hrvatskih trenera radi u inozemstvu. Upravo smo svjedoci da je Boris Baniček, profesionalni trener mlađih uzrasnih kategorija reprezentacije Hrvatske, potpisao ugovor s reprezenatcijom Bahreina, što je po mom mišljenju veliki udarac za naš stolni tenis. Namjeravate li nekog od trenera koji su u inozemstvu vratiti u Hrvatsku i mislite li je li uopće moguće zadržati naše najbolje trenere u Hrvatskoj?
Nažalost, financijski nismo dovoljno moćni da imena poput Maria Amižića, Lea Amižića, Dubravka Škorića i da ne nabrajam dalje, vratimo u Hrvatsku. Također je vrlo teško parirati ponudama iz inozemstva našim trenerima, tako da bi prije mogli izgubiti trenere nego ih dobiti.
Što mislite, kako popularizirati naš sport, što trebamo učiniti da naš sport bude masovniji i popularniji ?
Smatram da je velika uloga popularizacije stolnog tenisa na samim klubovima. Po meni, trebalo bi kopirati njemački sustav popularizacije stolnog tenisa, pogotovo u malim sredinama. Tamo je susret stolnoteniske lige događaj za cijelo mjesto, koji se danima čeka, gdje ima glazbe, jela, pića i naravno, dobrog i zanimljivog stolnog tenisa. Taj proces je dugotrajan, ali smatram da će se kroz nekoliko godina vidjeti rezultati takvog pristupa. Nadalje, smatram da ispred svake škole, u svakom parku, treba sagraditi betonski stol. To je mala investicija, a stolni tenis bi se znatno približio djeci.
Pokrenuti su projekti "Stolni tenis na hrvatskim otocima" i "Regionalni stolnoteniski centri". Međutim, još uvijek nema naznaka o projektu stolnoteniskog centra na državnoj razini, što je prema mom mišljenju od maksimalne važnosti za naš sport. Vaše razmišljanje o gore navedenim projektima ?
Apsolutno podržavam oba pokrenuta projekta koje provodi HSTS u suradnji s HOO-om i HOA-om. Projekt državnog stolnoteniskog centra je meni jedan od prioriteta. No, ne bih želio sada previše o tome, jer je situacija vrlo delikatna, ali imam plan i od sljedećeg tjedna krećem u konkretne razgovore s odgovornim ljudima u gradu Zagrebu.
Za kraj, ima li nešto što biste željeli poručiti svim članovima HSTS-a ?
Ja bih ovdje citirao britanskog državnika Winstona Churchilla, "čeka nas mnogo krvi, znoja i suza". Bez obzira na tešku financijsku situaciju poručujem svima da je najvažnije imati što više djece po klubovima, animirati i educirati mlade ljude za trenerski posao i onda će sve doći na svoje. Mi smo najtrofejniji hrvatski sport, a prema mojim saznanjima nakon nogometa i ribolova i najmasovniji hrvatski sport. Ne smijemo sebi dozvoliti da sami sebe podcjenjujemo, ako nas već drugi podcjenjuju i da u nekoj medijskoj popraćenosti sporta budemo, tamo negdje, među ostalima. Upravo je ta borba, borba za naš status, zadatak svih nas u hrvatskom stolnom tenisu, da svi zajedno djelujemo kao jedna cjelina. Na kraju, poručujem svima da smo spremni doći u bilo koji kutak Lijepe naše, te napraviti sve što je u našoj moći u cilju popularizacije našeg sporta, od stolnoteniskih egzibicija naših najboljih igrača, edukacijskih seminara do pokaznih treninga koje će voditi profesionalni treneri Saveza.
A.Ivančin